TLDR: Nissan Leaf Plus je idealan za taksiranje ili multifunkcionalnu upotrebu.
Osobno vozim Nissan Leaf već 5 godina. Naime, 2015. godine sam kupio svoj prvi električni auto, Nissan Leaf prve generacije, a 2018. sam kupio Nissan Leaf druge generacije. Nissan Leaf Plus je istog izgleda kao i moj, ali s osjetno većom baterijom od 62 kWh u usporedbi s mojom od 40 kWh.
Tako da možemo reći da test nije trajao 7 dana, nego da traje već dvije godine i da sam jako dobro upoznat s prednostima i manama Leafa, a prednosti ima jako puno.
Leaf nije auto koji će u nekom od segmenata biti pobjednik, ali će zato u svakom biti pri vrhu. Stražnji prtljažnik je jedan od najvećih, ako ne i najveći među električnim vozilima. Ako se bavite taksiranjem, bez problema ćete Leafom moći prevoziti putnike na i s aerodroma. Ne morate se plašiti prtljage obitelji koja putuje u Ameriku na 3 tjedna. Čak i ako je stvari toliko da ne stanu u prtljažnik uvijek možete maknuti gornju policu, a ako ni to nije dovoljno, preklopiti dio stražnjeg sjedala i na taj način povećati prostor za prtljagu.
Drugi cool feature koji se može naći i u nekim drugim električnim vozilima, a bez kojeg više nikad ne bih kupio auto je e-pedal. Što to točno znači? Znači da će vam noga za cijelo vrijeme vožnje biti samo na papučici akceleracije i da je nećete morati prebacivati na kočnicu jer čim pustite papučicu akceleracije vaše vozilo koči i puni baterije. Trebat će vam neko vrijeme da se naviknete, ali nakon toga ne možete više natrag. Toliko se ulijenite u vožnji da vam se ne da prebaciti nogu na kočnicu čak ni kad ste previše ubrzali pa vas regenerativna kočnica neće dovoljno usporiti da ne lupite vozilo ispred sebe. Nekako se nadate da ćete ipak uspjeti stati.
A za situacije poput gore navedene imate još jedno rješenje – ProPilot. Pritiskom tipke na volanu auto sam vozi. ? To je fantastična opcija za gužve u gradu gdje pustite auto da prati vozilo ispred, a jedini problem može biti taj da je ProPilot dosta „konzervativan“ i ne lijepi se za vozilo ispred, pa time ostavlja mogućnost da vam se netko ubaci. Međutim, toliko ste opušteni kad Leaf sam vozi da vas i ne smeta da netko uđe ispred vas. Jednostavno ne razmišljate više o tome.
Za parkiranje u uskim prostorima pomažu i četiri kamere koje pružaju “virtualni pregled” u 360 stupnjeva iz ptičje perspektive. Čim se ubaci u rikverc, na zaslonu se vidi prostor sprijeda, straga i s boka auta pa to podosta olakšava parkiranje.
Kad sam preuzeo Leaf Plus pomislio sam istog trenutka da je to idealan auto – desetak tisuća eura jeftiniji od Tesle, s dovoljno prostora, izuzetno udoban, sam vozi, a s obzirom na bateriju trebao bi imati dovoljan domet i za duža putovanja.
S obzirom da moj Leaf ima 40 kWh bateriju i 200 km domet na autocesti, računao sam da će baterija od 62 kWh izdržati barem 350 km. S obzirom na takav domet, umjesto mojih standardnih 110 km/h po autocesti, moći ću do Zadra voziti 120 km/h i bez punjenja stići u Zadar.
I onda je uslijedilo razočaranje. Iako moramo uzeti u obzir da je na dan testiranja prema Zadru padala jaka kiša koja značajno smanjuje domet jer se auto mora probijati kroz vodu, domet je bez obzira na to bio razočaravajući. Već smo u blizini Zira shvatili da baterija neće biti dovoljno jaka da izdrži do Zadra pa smo stali na 14 minuta na Zir, dopunili 10 kWh (15%) i nastavili vožnju. I dobro da smo to napravili jer bismo ostali bez struje u Poličniku, 15 km prije Zadra, odnosno nakon samo 265 km od Zagreba.
Kiša je vjerojatno uzrokovala gubitak od 30-ak km dometa, ali neovisno o tome, Leaf očito ima problem s aerodinamikom. Ako se prisjetimo iz prvog testa da Kona iz iste baterije izvlači 400-500 km domet, a Leaf samo 300, jasno je da Japanci trebaju učiti od Koreanaca kako povećati iskoristivost baterije. Naravno, kvaliteta izrade, prostor i udobnost vožnje su neusporedivi. Leaf karakterizira izuzetno visoka kvaliteta izrade u razini s VW Passatom, dok ste o Koni mogli čitati u našem prošlom testu.
Nissan Leaf izgleda prekrasno i sigurno će privući poglede ostalih vozača. Nažalost taj je oblik išao značajno nauštrb povećanog otpora zraka pa je vožnja natrag, gdje smo isprobali vožnju od 120 km/h, bila značajno kraća – domet je iznosio nešto iznad 200 km. Put do Zadra je uz punjenje trajao tri i pol sata tako da to i nije bio neki problem ako do Zadra ne idete češće od jednom mjesečno. Povratak je pak trajao četiri sata jer smo krenuli s praznom baterijom pa smo imali jedno punjenje više.
ProPilot nas je odvezao od Zagreba do Zadra bez da smo dotakli i jednu papučicu, osim kod pretjecanja, a volan smo u toku vožnje samo pridržavali (da budem iskren, gurnuli smo dvije plastične boce u volan pa nismo morali ni pridržavati). Osobno gledam stalno ispred sebe i pratim što se događa, ali iz dvogodišnjeg iskustva mogu reći da sustav funkcionira odlično. To je toliko opuštajuće da iako vozite pola sata duže nego s ICE vozilom, dolazite na cilj potpuno odmorni.
Iako Leaf Plus ima obećanu brzinu punjenja od 70 kW mi nismo uspjeli dostići ni 50 kW. Moguće da nije do Leafa jer nismo uspjeli naći niti jedan ispravan punjač veće deklarirane brzine od 50 kW. Na Ziru dva super brza punjača nisu radila, radio je samo onaj od 50 kW, u Vukovu Goricu smo došli s krive strane, a punjač kod Konzuma u Sarajevskoj je neispravan već 2 tjedna, tako da na žalost nismo uspjeli isprobati tu odliku.
Nissan Leaf nema vodeno hlađenje baterije, ali su kod Leafa Plus očito napravljeni neki inženjerski pomaci jer je baterija ostala prilično hladna i nakon punjenja pa je vrlo vjerojatno da ni put do Splita ne bi predstavljao neki problem za razliku od 40 kWh verzije.
Ono što najviše zamjeram Leafu je loša rezolucija ekrana na središnjoj konzoli i sporo aktiviranje Apple Car Playa. S druge strane, opcija da na ekranu vozila imate svoj mobitel je neprocjenjiva. ? Uopće ne mogu zamisliti više vožnju vozilom koje nema Apple Car Play. Upalite Waze, Waze pročita vaš kalendar i pita vas želite li da vas uputi prema vašem sljedećem sastanku. Apple Car Play pretvara standardno loš multimedijalni sustav na svim vozilima (osim Tesle) u superiorni. Hvala Appleu i Googleu što su donijeli dah Silicijske doline među proizvođače električnih vozila.
Leaf ima i aplikaciju za upravljanje vozilom pa se ne morate ustajati iz kafića da biste vidjeli na koliko je posto vaša baterija. Osim toga, možete i upaliti klimu ili grijanje dok je vaš auto još uvijek spojen na punjač i ohladiti ili zagrijati kabinu prije nego sjednete u njega.
Iako smo testirali Leaf Plus, u ponudi je još uvijek i Leaf s 40 kWh baterijom koji je čak 10.000 eura jeftiniji od Leafa Plus. Moje (subjektivno) mišljenje je da kod izbora Leafa obavezno trebate ići na model Tekna koji donosi svu gore opisanu opremu, a na vama je želite li potrošiti 340.000 kn za Plus Tekna model ili ići na najjeftiniju opciju od samo 259.000 kn.
Sve u svemu, i Leaf i Leaf Plus su odličan izbor za multifunkcionalno vozilo jer ih možete koristiti i za gradske i za međugradske vožnje, ali su za taksiranje daleko najbolji izbor. Domet od 300 km po gradu, odnosno 350 km ako ste malo pažljiviji (kakav bi taksist i trebao biti!), je itekako dovoljan i za 12 satnu smjenu. Udobnost vozila, izuzetno puno prostora na stražnjoj klupi i ogroman prtljažnik čine ga idealnim za taj posao.
Ako ste razmišljali o kupnji Leafa, go for it, nećete pogriješiti, ali prije kupnje se obavezno učlanite u Strujni krug i ostvarite popust pri kupnji Leafa vrijedan 30-40 godišnjih članarina.
Photo credits by Antun Cerovečki
Written by Hrvoje Prpic, president of Strujni krug