TLDR: Hardverski impresivan auto, ali mu nedovršen i nekonzistentan softver ozbiljno kvari iskustvo. Sve dok masaža i ventilacija sjedala ne naprave da mu sve oprostiš.
Kao vozač Tesle i korisnik Apple uređaja, dugo sam razmišljao kako pristupiti ovom testu. Dobar dio vozača ne cijeni softversku uglađenost te dva američka brenda i općenito teško shvaćaju zašto bi netko potrošio dodatan novac da bi dobio konzistentnost u ponašanju proizvoda ili uglađenost opcija. Druga opcija je bila da test napravim kao i svaki novinar auto časopisa, koncentrirajući se na ovjes, ležanje auta, potrošnju i slično.
Međutim, ja sam vozač električnog automobila već 12 godina, a ne auto novinar. Svaki test koji bi testirao iskustvo vožnje kroz hardver, a ne softver bi bio puno bolji u svakom auto časopisu nego ovdje. I zato je odluka pala da se ovaj test koncentrira na iskustvo vožnje kroz softver, a ne hardver.
Zeekr 7x je ogroman auto, dugačak je skoro 5 metara, širok nešto sitno manje od 2 metra i visok 165 cm. Kad se vozite u njemu sjedite na povišenom, ali i dalje nedovoljno visoko da biste vidjeli iznad krovova drugih vozila. Ja osobno nisam ljubitelj visokih auta. Svi vam se uguravaju ispred jer ne vide ništa od vas, auto ne leži dobro u zavoju jer je visok, a jedina prednost je što iz auta izlazite lako. S obzirom da sam sportski tip i nisam debeo, meni nije problem izaći iz niskog auta, ali razumijem da postoje ljudi kojima je to važno. Pogledao sam po parkiralištu jedan dan i zaključio da je otprilike svaki dvadeseti auto velik i visok pa to možemo tumačiti na dva načina – ili ljudi ne vole visoke aute ili si ne mogu priuštiti visoke aute. Koji je točan odgovor, ne znam. Znam samo da takva veličina nije baš primjerena gradu i da sam imao popriličnih problema u vožnji, a pogotovo kod parkiranja u garažama. Da nisam mršav koliko jesam, ponekad ne bih mogao izaći iz auta koliko nije bilo mjesta.
S druge strane, imao sam jedan event na Tihočaju, mjestu na vrhu Samoborskog gorja i tada je Zeekr došao do izražaja. Zadnjih 7-8 km nije bilo asfalta, a vododerine su poprilično izgrebale cestu. Zeekr se u tim uvjetima ponašao kao car. To su bili uvjeti za koje je Zeekr i napravljen, off road, a ne gradska vožnja.
A sada da se okrenemo gadgetima. Najvažnija stvar danas je spajanje mobitela i auta. Nažalost, Zeekr nema jednostavno spajanje auta i mobitela pa mi salon nije mogao jednostavno poslati kod za spajanje kao što se to radi kod Tesle. Morat ću pojasniti za sve koji nemaju Teslu kako to radi i kako to mora raditi jer nema razloga da ne radi tako. Vlasnik vozila klikom na tipku u aplikaciji generira jednokratni token koji može poslati putem WhatsAppa, Telegrama, maila kome god želi. Onaj koji dobije token, klikne na njega i time dobiva to vozilo u svoju aplikaciju. Vlasnik može isključiti pravo tom korisniku da vidi lokaciju vozila i može ga pobrisati kad god poželi. Time novi vozač može ući u auto i voziti bez ključa, bez tipkanja po mobitelu, može promijeniti brzinu punjenja i još puno drugih sitnica. To smatram danas osnovnom opremom jer ne zahtjeva nikakav hardver, isključivo softver i nema potrebe da to današnji auti nemaju. A Zeekr nema. Tako da sam imao fizički ključ u džepu koji je u jednom trenutku počeo javljati da je baterija prazna iako auto ima samo 18.000 km. U tim slučajevima se auto ponekad otključao, ponekad nije, ponekad je krenuo, ponekad je tražio da stavim ključ na policu punjača. Srećom imam dobre živce, drugi bi odavno pukli.
Najzanimljiviji gadget su električna vrata. Fantastična stvar, nažalost nedovoljno dobro iskorištena. Iako sam imao ključ u džepu i auto je znao da mu prilazim, opet sam morao stisnuti gumb na autu da mu kažem da želim ući. Auto definitivno zna gdje sam i ne vidim razlog da mi ne otvori vrata kad sam pored njih. Još gora stvar je što ih ne zatvori kad odem od njega nego ostavi auto otvoren i otključan. To su te sitnice koje mi govore da je proizvođač vidio nešto kod nekoga, odlučio to uključiti u svoju ponudu, ali nije sasvim svjestan kompleksnosti dodatka pa ga je ostavio poludovršenog. Na vratima su ostale i kvake koje se ne koriste, samo su tu pa i to pokazuje da je to samo nabacano bez plana.
Drugi primjer nedovršenosti su bili ekrani koji su uz polarizirane sunčane naočale lagano crnili. Glavni ekran i ekran ispred volana su pocrnili potpuno kad bih zakrenuo glavu za 90 stupnjeva, ali je to čak bilo podnošljivo s obzirom da mi glava uglavnom stoji u uspravnom položaju, problem je bio heads up display koji se unatoč svoje imenu (heads up) crnio upravo u tom položaju. Zanimljivo je da se HUD nikad nije u potpunosti ugasio, kako god okrenuo glavu, ali baš u uspravnom položaju je bio smanjen za oko 50%. Nije pomoglo ni dizanje osvjetljenja na 100%.
Kad smo već kod glavnog ekrana, dočekala me besprijekorno dobra navigacija. Karte kao da su bolje nego na samom Googleu. Kad sam spojio svoj mobitel, karte koje sam dobivao s mobitela su bile lošije i ružnije nego na Zeekrovoj originalnoj navigaciji. Rezolucija perfektna (ne baš i kristalan sound), ali meni bi mogao biti bolji. Jako je puno informacija na ekranu i ne možete nikada ništa pronaći. Jako sam se gubio po menijima, treba ih sve zapamtiti napamet za ugodnu vožnju. Nema baš intuitivnosti.
Malo sada o hardveru. Auto bih najbolje opisao riječju američka lađa, klimatav i pun brutalne snage, ali nekontrolirane. Kad stanete on se još nekoliko puta zanjiše naprijed-nazad. Zračni ovjes ga diže i spušta, ali da budem iskren, nisam osjetio prednosti. Prešao sam preko ležećih policajaca s oko 26 na sat i čuo se poprilično jak udarac.
Snaga motora je brutalna, ali kad stisnete gas, baci vas u susjednu traku. Eksplozija snage je fantastična, ali uz nju ne dolazi i kontrola. Traction control je jako loš. Ako na startu stisnete pun gas gume će prvo proklizati i onda će naglo krenuti, a u zavoju ne očekujte pomoć od auta. Sami ste se uvaljali u problem, sad se sami i vadite.
Regenerative braking je jako slab, gotovo nepostojeć, a one pedal driving je samo opcija na ekranu. Nikad ne znate hoće li auto stvarno stati kada pustite pedalu gasa ili neće. Neki puta auto ide dalje, neki puta stane. O čemu to ovisi nisam uspio shvatiti. U jednom trenutku dok smo stajali je cura otvorila vrata i krenula izlaziti, ja sam pustio kočnicu, a auto je odjednom krenuo. Poprilično nesigurno, nešto što ne bih očekivao od auta vrijednog 60.000 eura.
Auto ima i self driving, ali to nije self driving kojem ćete se prepustiti i uživati u prirodi. Ne, taj self driving se ponekad sam od sebe ugasi bez upozorenja i to usred zavoja pa auto ode van ceste. Ponekad se ne da ugasiti na ručicu već samo na nožnu kočnicu, pa se ponekad ne da upaliti, ponekad se da upaliti. Auto pilot je kao neki tinejdžer kojeg ste zaposlili u dućanu, ali on ima drugačiju viziju kako bi dućan trebao raditi, kad će početi raditi, a kada će se dućan zatvoriti. Treba puno strpljenja, samo što ovaj auto pilot ne uči, a tinejdžer bi nešto s vremenom i naučio. Koristio sam ga često, ali treba biti poprilično oprezan s njim.
Fali mi i tipka za otvaranje poklopca punjača, barem je ja nisam pronašao. Vjerojatno da imam aplikaciju bih je mogao otvoriti iz aplikacije, ali bolje bi bilo da kliknem po vratima ili nešto da se otvore. To je poprilično zakompliciralo postupak punjenja jer sam prvo izvadio kabel pa sam s tim kabelom morao u kabinu tražiti koju tipku da stisnem na ekranu da otvorim poklopac. Sitnice, sitnice.
Što se tiče potrošnje, baterije i dometa, situacija je sljedeća. Zeekr ima ogromnu bateriju od čak 100 kWh koja se puni fantastičnim brzinama od 350 kW do 50% napunjenosti, a čak i tada ne pada previše. I na 80% napunjenosti se puni s 250 kW. To znači da ćete, ako se držite 350 kW punjača napuštati punjače već za desetak minuta. Potrošnja je poprilično velika, uvijek iznad 22 kWh/100 km, a ponekad ide i do 27 kWh ako ga stisnete na autoputu. To je domet od 350-400 km na autoputu pa ako često putujete prema zapadu gdje je infrastruktura dobra, punjenje će biti puno manji problem od vašeg mjehura. U većini slučajeva će auto čekati vas, a ne vi njega.
Najbolji dio dolazi na kraju, a to su masaža sjedala i ventilacija istih. Sve sam mu oprostio kad sam nakon dugog eventa na Tihočaju sjeo u njega, upalio masažu i ventilaciju sjedala i kad me krenuo masirati. Ništa mu više nisam zamjerao, ni ključ ni vrata ni polarizaciju. Sve se u tren oka pretvorilo u najbolje iskustvo ikada. Sve mu opraštam!
Hrvoje Prpić
Predsjednik udruge Strujni krug
