TLDR: Scénic je auto s kojim ćete otići na more. I to bez drame. Twingo bi bio drugi auto u obitelji, Scénic je onaj prvi, za četveročlanu obitelj, prtljagu za deset dana i baku na zadnjem sjedalu.
Na testu sam imao Scénic s većom baterijom i jačim motorom. U stvarnosti s njim prijeđete oko 440 km, a zimi stotinjak kilometara manje, ako ne vozite brže od 110 km/h. Po gradu je priča potpuno drugačija. Tu domet ljeti prelazi i 700 km, pa ćete ga puniti jednom tjedno, neki i rjeđe.
Krenimo od onoga što svi pitaju: može li do Zadra? Može, i to bez punjenja. Autoputem sam u pravilu vozio 130 km/h, dakle onako kako se kod nas stvarno vozi, i to po ugodnom jesenskom vremenu. Pri toj brzini baterija traje nešto više od 350 km. Do Zadra stižete s otprilike petinom baterije i punite se tamo gdje odsjedate. Do Splita računajte na jedno kratko punjenje, taman koliko traje kava i odlazak djece na WC. Ako spustite na 110 km/h, potrošnja osjetno pada, a domet raste na oko 440 km.
Na brzom punjaču od 10 do 80% treba oko 40 minuta. To nije razina najbržih Hyundaija Kija ili Xpenga, ali s ovolikim dometom na moru ćete se ionako puniti rijetko. Važnije od same brzine je da auto sam zagrijava bateriju kada u navigaciju unesete punjač. Zimi to znači razliku između pola sata i sat vremena na punjaču.
Auto podržava i Plug & Charge: utaknete kabel i punjenje krene samo, bez aplikacija i kartica. Kod nas to još rijetko koji punjač zna, ali dolazi. Kod kuće je priča jednostavna. S kućnim punjačem od 11 kW auto se napuni preko noći. Jači punjač trebat će vam samo ako se punite po javnim punjačima u gradu. Iz obične šuko utičnice punjenje traje skoro dva dana, pa to zaboravite osim u nuždi.
I još jedna sitnica: Scénic može napajati i druge uređaje (V2L). Uz adapter od 220 eura iz auta možete pokrenuti kuhalo na kampiranju, bušilicu na vikendici ili aparat za kavu na plaži. Podržava i vraćanje struje u mrežu (V2G), za dan kada to i kod nas zaživi. Toplinska pumpa je serijska, što je zimi izuzetno bitno. Scénic je kraći od većine obiteljskih SUV-ova, ali je zbog velikog razmaka između prednjih i stražnjih kotača iznutra ogroman. Ja, koji sam visok 187 cm, sjeo sam iza sebe i koljena nisu dotaknula sjedalo. Pod je ravan pa ni onaj u sredini ne mora sjediti kao žaba. Isofix je na tri mjesta, što znači da i obitelj s tri autosjedalice ne mora kupovati kombi.
Gepek ima 545 litara, a kad srušite sjedala, stane gotovo tri puta više. Tu stanu kolica, torbe za more i suncobran, a da nitko ne mora držati ništa u krilu. Može vući i prikolicu, pa ni mala kamp-prikolica ili čamac nisu problem
Unutra je opet Google. Kao i kod Twinga, to je najveći plus cijelog auta. Google Maps zna koliko imate baterije, planira punjače na putu, a kad krenete brže, odmah preračuna s koliko posto ćete stići. Za nekoga tko prvi put ide električnim autom na more, to je razlika između panike i opuštene vožnje.
Da ne ispadne da je sve savršeno, imam i zamjerki:
Ručica mjenjača je na volanu, odmah uz ručicu brisača, dok je ručica žmigavaca na suprotnoj strani. Prebacujući između vožnje i rikverca često sam umjesto toga upalio brisače. Na to se čovjek navikne, ali prvih dana zna biti iritantno.
Punjenje na brzim punjačima moglo bi biti brže, za ovako veliku bateriju četrdesetak minuta je dosta. Na putu se više isplati puniti češće i kraće.
Aplikacija za mobitel: ili je nema, ili je nisam uspio pronaći. A baš bi dobro došla: da s kauča vidim koliko se auto napunio, da prije polaska namjestim temperaturu u kabini ili bacim pogled na kamere. Ovako sam do punjača išao provjeravati stanje kao da je 2010.
S 220 KS Scénic do 100 km/h stiže za manje od osam sekundi. To je brže od većine dizelaša koje je zamijenio, a i dalje dovoljno pitomo da vam se baka na zadnjem sjedalu ne požali. Auto je težak skoro dvije tone, ali se to ne osjeti: volan je precizan, ovjes udobno guta naše rupe, a okreće se toliko u malo da se i u garaži u centru Zagreba okrenete iz jednog puta. Najveća brzina je 170 km/h, što je više nego dovoljno za autoput i za kaznu. Jačina regeneracije mijenja se lopaticama iza volana i to je izvrsno riješeno. Na jačim razinama auto lijepo usporava i rijetko ćete posezati za kočnicom. Pravog one-pedal drivea, da auto stane do kraja čim pustite gas, doduše nema, ali regeneracija je toliko dobra da vam to neće previše nedostajati.
Da zaključim: Scénic je električni obiteljski auto za ljude koji ne žele razmišljati o tome da voze električni auto. Dovoljno velik za obitelj, dovoljno daleko ide da more ne bude avantura, puni se dovoljno brzo da pauza ne bude kazna, a Google navigacija vam drži ruku cijelim putem. Treba reći i da je testirana verzija na izlasku. Od listopada ju je u hrvatskom cjeniku zamijenila verzija esprit Alpine s malo većom baterijom. Njezina cijena je 52.990 eura, a uz trenutni popust i poticaj Fonda, prema podacima uvoznika, kreće od 39.990 eura. Ako vam toliki domet ne treba, verzija techno s manjom baterijom s poticajem kreće od 29.900 eura. Moja preporuka: ako često idete na more ili puno vozite autocestom, uzmite veću bateriju. Ako je Scénic primarno gradski obiteljski auto, i manja će vam biti sasvim dovoljna.
Ako tražite prvi električni auto za obitelj, obavezno ga probajte.
Tekst: Ante Beban
Fotografije: Ante Beban & Renault press release
